Minerali – elementi koji život znače

//Minerali – elementi koji život znače

Minerali su anorganski kemijski elementi koji čine 4-5% naše tjelesne mase. Pronalazimo ih u tkivima i tjelesnim tekućinama, a sudjeluju u različitim biokemijskim procesima u organizmu kao što je izgradnja kostiju, mozga, krvi, enzima, hormona, regulacija metabolizma i ravnoteže tekućine u tijelu. Nužni su za funkcioniranje organizma, a mogu biti prisutni kao slobodni ioni ili vezani u određenim organskim spojevima. Minerali su esencijalne tvari što znači da ih naš organizam ne može sintetizirati nego ih je potrebno unositi hranom i vodom te dodacima prehrani.

Minerale možemo podijeliti na mikro i makro elemente. Makroelementi su oni koji su nam potrebni u većim količinama (natrij, kalij, kalcij, magnezij, klor, sumpor). Mikroelementi su nam potrebni u manjim količinama (željezo, jod, cink, flor,bakar, mangan, krom, molibden, kobalt, selen, vanadij).
Minerale svakodnevno gubimo probavom, znojenjem i disanjem pa je potrebno svaki dan nadoknađivati njihov gubitak. Za većinu esencijalnih minerala određene su preporučene dnevne doze (RDA), no ako se minerali unose kao dodaci prehrani potrebno je biti oprezan te se savjetovati s ljekarnikom prije uzimanja istih jer unatoč tome što su nam potrebni, minerali u prevelikim količinama mogu biti štetni za naš organizam.

KALCIJ
Kalcij je najzastupljeniji mineral u ljudskom tijelu. Sudjeluje u izgradnji kostiju, kontrakciji skeletnih i glatkih mišića te miokarda. 99% kalcija u organizmu nalazi se u kostima. Glavni izvori kalcija su mlijeko i mliječni proizvodi, zeleno povrće, banane i žitarice. Pravilnom prehranom unesemo oko 800mg kalcija na dan. U nekim razdobljima života potreban je veći unos kalcija kao što je kod djece u razvoju, žena u menopauzi i kod trudnica. Žene u perimenopauzi trebale bi unositi oko 1000mg kalcija dnevno, a žene u postmenopauzi i stariji muškarci oko 1200mg na dan. Maksimalna dnevna doza kalcija je 2000mg. Kalcij u dodacima prehrani najčešće dolazi kao karbonat te citrat koji se jako dobro apsorbiraju uz hranu. Kod unosa prevelikih doza kalcija postoji mogućnost njegovog odlaganja u stijenke krvnih žila što smanjuje njihovu elastičnost i prohodnost. Također, određeni lijekovi (diuretici, antacidi i hormoni štitnjače) ulaze u interakciju s kalcijem te je prije njihova korištenja potrebno savjetovati se s ljekarnikom kako bi se interakcije smanjile na minimum.

MAGNEZIJ
99% magnezija se u organizmu nalazi unutar koštano-mišićnog sustava (kosti, skeletni mišići, mišićna meka tkiva). Magnezij služi kao kofaktor u više od 300 enzimskih reakcija u organizmu. Bitan je za oslobađanje energije iz hrane, za pravilan rad srca te ostalih mišića i živaca u organizmu. Dnevna doza magnezija je od 300-400mg, a doza od 375mg pokazala se kao optimalna. Povećane potrebe za magnezijem se javljaju u trudnoći, stanjima stresa te kod pojačane fizičke aktivnosti. Nedostatak magnezija najčešće prepoznajemo kao grčeve u mišićima, tremor, slabost te bol u mišićima. U dodacima prehrani magnezij dolazi u obliku oksida, karbonata i citrata te u obliku tableta, kapsula, šumećih tableta, direkt vrećica te u obliku tekućine. Svi oblici imaju svoje prednosti i nedostatke te je prilikom odabira magnezija potrebno savjetovati se sa svojim ljekarnikom kako bi se odabrao optimalan oblik i postigla maksimalna učinkovitost.

ŽELJEZO
Željezo je jedan od najvažnijih minerala u ljudskom organizmu. Kao komponenta hemoglobina u eritrocitima, željezo je zaduženo za transport kisika po tijelu. Uravnoteženom prehranom unosimo 10-30mg željeza na dan. Povećana potreba za željezom javlja se u trudnoći, adolescenciji te kod žena u reproduktivnom razdoblju. Nedostatak željeza je vrlo čest te se smatra da 30% žena ima nedostatak željeza. Uzroci mogu biti nepravilna prehrana, menstruacije kod žena, krvarenje i drugi. Njegov manjak izaziva anemiju koju se primjećuje kao bljedilo, umor te smanjenje fizičkih mogućnosti. Unos željeza možemo povećati konzumiranjem namirnica koje sadrže veće količine željeza kao što su crveno meso, iznutrice (posebno jetrica), riba, jaja, žitarice, orašasto voće te zeleno lisnato povrće (špinat, blitva, kelj…) i dodacima prehrani. Preporučena dnevna doza unosa za žene je 15mg, a za muškarce 10mg. Željezo se najbolje apsorbira ako se uzima natašte te uz vitamin C. Lijekovi koji služe nadoknadi željeza te dodaci prehrani sa željezom imaju neke poznate nuspojave. To su prvenstveno tvrda stolica i zatvor te grčevi. Ako te nuspojave znatno smanjuju kvalitetu života osoba koje ih koriste preporučuje se željezo uzimati uz hranu ili promijeniti oblik željeza. Bolja podnošljivost i bolja apsorpcija postiže se uzimanjem organskog oblika željeza.

CINK
Cink se nalazi u svim organima, tkivima i tjelesnim tekućinama ljudi. U našem organizmu ga ima oko 2-3g, najviše u skeletnim mišićima i kostima, ali i u bubrezima, jetri i prostati. Cink je važan dio u preko 300 enzimskih sustava u organizmu. Neophodan je u procesu rasta i razvoja, funkcioniranju imunološkog sustava te reprodukciji. Prirodni izvori cinka su kamenice i plodovi mora, no ima ga i u crvenom mesu i mesu peradi te u mahunarkama i sjemenkama. Preporučeni dnevni unos cinka je 10mg. Niske razine cinka se pojavljuju kod dugotrajnih proljeva i povraćanja, kod nepravilne prehrane te kod alkoholičara i pušača. Nedostatak cinka uzrokuje smanjenje imunološkog odgovora organizma te česte infekcije, sporije cijeljenje rana te loše stanje kose, kože i noktiju. U dodacima prehrani cink dolazi sam ili u kombinaciji s drugim vitaminima i mineralima. Najbolji oblik cinka je kelirani cink koji se jako dobro iskorištava u organizmu.

KALIJ
Kalij se u organizmu nalazi uglavnom u stanicama te je potreban za reguliranje acido-bazne ravnoteže, krvnog tlaka i neuromuskularnih funkcija. Kalij u namirnicama možemo pronaći u većini voća (sušene marelice, avokado, banana) i povrća te grahu i mlijeku. Pravilnom prehranom unosimo dovoljne količine kalija, od 2,5- 5,8g, te je njegov nedostatak u organizmu dosta rijedak. Uglavnom se javlja kod dugotrajnog proljeva ili povraćanja te kod pacijenata koji koriste diuretike.
Pacijenti koji koriste takve lijekove trebaju redovno kontrolirati razinu kalija u organizmu te se posavjetovati sa svojim liječnikom oko njegove nadoknade. Veće količine kalija u obliku tableta djeluju iritirajuće na želudac pa je njegov nedostatak bolje nadoknaditi prehrambenim putem.

SELEN
Selen se u organizmu pohranjuje u štitnjači, jetri, mišićima, bubrezima te muškim i ženskim spolnim žlijezdama. Ugrađuje se u proteine te ima poglavito antioksidativna i protuupalna svojstva. Selen je neophodan za sintezu hormona štitnjače te u očuvanju reproduktivnog zdravlja muškaraca, a doprinosi i održavanju zdravlja kože, kose i noktiju. Glavni izvori selena su meso, riba i plodovi mora, a najveći sadržaj selena je pronađen u brazilskim oraščićima. Preporučeni dnevni unos selena je 55mcg. Nedostatak selena se očituje oslabljenim imunološkim sustavom te kognitivnim propadanjem. Kod nadoknade selena dodacima prehrani treba biti izrazito oprezan jer je granica između terapijske i toksične doze niska te lako može doći do trovanja koje se očituje mučninom, povraćanjem i otpadanjem kose.

JOD
Jod je mikroelement koji je našem organizmu prvenstveno potreban za sintezu hormona štitnjače koja zatim regulira metabolizam našeg organizma. Prirodni izvori joda su riba i morski plodovi, ali ima ga i u jajima, mesu, mliječnim proizvodima, mahunarkama itd. Koncentracije joda u hrani znatno variraju ovisno o podneblju na kojem je hrana uzgojena. Ipak je glavni izvor joda u prehrani jodirana sol koja zakonski mora sadržavati od 15 – 23mg joda na kilogram proizvoda. Nedostatak joda dovodi do smanjene proizvodnje hormona štitnjače što se očituje kao pojava guše. Prevelik unos joda uzrokuje hipertiroidizam odnosno pojačan rad štitnjače. Preporučeni dnevni unos joda varira, pa je tako kod djece od 50-120mcg, u odraslih 150mcg, a kod trudnica i dojilja 200mcg. Nadoknadu joda različitim dodacima prehrani nikada ne bi trebalo provoditi na svoju ruku jer se organizmu može nanijeti nepovratna šteta. Preniske ili previsoke količine joda utječu na sve funkcije u organizmu, od metabolizma masti i ugljikohidrata do poremećaja kognitivnih i psihičkih funkcija. Ako osoba sumnja na nedostatak joda u organizmu najbolje je da se javi svome liječniku koji će zatim provesti testiranja te utvrditi je li potrebno nadoknađivati jod i u kojoj količini. Poznato je i baktericidno djelovanje joda te se on koristi i kao dezinficijens i antiseptik za kožu i sluznicu.

Iz prikazanog vidimo da su minerali neophodni za normalno funkcioniranje ljudskog organizma te da je njihov pravilan unos bitan za održavanje homeostaze. Upotreba minerala sve više dobiva na značenju u preventivi, ali i terapiji određenih bolesti i stanja. Kako bi se smanjili toksični učinci i štetno djelovanje minerala u dodacima prehrani, potrebno je savjetovati se s ljekarnikom ili liječnikom prije njihova korištenja.

Antonija Balen Crnojević, mag.pharm.

2019-10-21T12:04:30+00:0021. listopad, 2019|Savjetovalište|