Povijest čajeva

Povijest čajeva

Ljekovito bilje je od davnina poznato kao čovjekov pouzdan pomagač u njegovoj borbi protiv raznih bolesti i zdravstvenih tegoba. Doista je čudesno koliko se raznih ljekovitih supstancija može naći u pojedinim dijelovima biljke (listu, cvijetu, korijenu).
Poznata je činjenica kako su čajevi preteča lijekova, jer su prvotno imali ulogu sredstava za liječenje i da je Hipokrat ostavio zapise o 400 ljekovitih biljaka te o njihovoj primjeni u liječenju. Danas su čajevi, uz vodu, najrasprostranjenije piće koje ljeti hladi, zimi grije, bolesne oporavlja, umorne osvježava. Kultura pijenja čaja stara je oko 5 tisućljeća, pa je isto toliko stara i priča o čaju. Još ni danas se stručnjaci nisu složili je li pradomovina čaja Kina ili Indija, iako ga mnogi autori povezuju s Indijom, tako postoje bezbrojne legende i priče o njegovom podrijetlu.

Iz Kine se strast za ovim napitkom širila dalje prema Japanu i Bliskom Istoku, da bi u 17. st. Stigla u Ameriku i Europu. Prve zemlje koje su u Europi prihvatile kulturu pijenja čaja su Nizozemska i Velika Britanija, koja je i danas najveći potrošač čaja. Čaj u pet popodne (afternoon tea)  postao je pojam ne samo u Engleskoj nego i šire u svijetu. Za čovjeka koji ne uživa u ovom aromatičnom napitku Japanci kažu da je čovjek bez čaja u sebi, odnosno da je bez emocija i duha.

Zašto čaj tako osvježava i okrepljuje? Zato što listići čaja ne sadrže sol, imaju vrlo malo bjelančevina i ugljikohidrata. Od vitamina najviše sadrži C vitamin, te B1 i B2. No što je ustvari čaj?
Farmaceutski rečeno, čajevi su jednolične mješavine usitnjenih ili neusitnjenih biljnih droga koje mogu sadržavati i čiste ljekovite supstancije kao i biljne praške, a namijenjeni su za unutarnju uporabu kao topli ili hladni napici, odnosno za vanjsku uporabu kao oblozi, za grgljanje ili inhaliranje.

Čaj nastaje preradom odgovarajućih dijelova biljke koji se skupljaju u točno planiranim fazama razvoja te se brižljivo prerađuju kako bi se sačuvao okus, miris i aroma tijekom dužeg vremena. Lišće čaja bere se kada je biljka stara četiri godine i to za kišnih dana, prosječno četiri berbe na godinu. Vrlo je važno kako se postupa s čajem nakon berbe. Listovi prvo moraju uvenuti, što znači da se nakon branja ostavljaju na zraku 12 do 18 sati pri čemu gube vlagu i postaju gipki i meki što je osnovni uvjet za daljnji postupak, tzv. valjanje pri čemu se zeleni listići lome, sok i eterična ulja izlaze iz staničnog tkiva te gube prvotnu trpkost i razvijaju karakterističnu boju i aromu. U trenutku kada su boja i aroma potpuno razvijeni, postupak fermentacije se prekida prženjem u velikim pećima, te se tako fermentirani sokovi sasuše na površini listića i ostaju tamo sve dok ih ne uronimo u vrelu vodu pri pripremi napitka. To je fermentirani, odnosno crni čaj.

Osobe koje piju crni čaj prema nekim istraživanjima imaju 50 % manji rizik od koronarno-srčanih bolesti. Crni čaj je i efikasno pomoćno sredstvo kod liječenja raznih crijevnih oboljenja. Druga vrsta je nefermentirani čaj tzv. zeleni čaj, kod kojeg listići ostaju zeleni. Za razliku od crnog čaja, zeleni čaj se obrađuje samo parom te se potom suši na zraku. Budući da kod njega ne dolazi do fermentacije i oksidacije, on zadržava svoju zelenu boju i sve dragocjene sastojke. Zeleni čaj u velikoj mjeri sadrži vitamine C, A i B, kao i mnogo minerala i elemenata u tragovima, pa ima široku paletu dokazanog djelovanja, ubrzava metabolizam, pospješuje probavu, stimulira i razgrađuje masnoće, smanjuje masnoću u krvi, povoljno djeluje na smanjenje težine, kod raznih virusnih infekcija, odnosno prehlada, ali i kao kozmetičko sredstvo i farmaceutski pripravak u raznim kremama, tonicima za kožu i sredstvima za čišćenje organizma od raznih štetnih tvari.

Negdje na pola puta između crnog i zelenog čaja je Oolong čaj. To je polufermentirani čaj koji se uglavnom proizvodi u Kini i Tajvanu. Kada se beru listići čaja ne smiju biti ni premladi ni prestari, te se nakon branja moraju odmah izložiti sunčevoj svjetlosti i pustiti da uvenu. Kad listići omekšaju tresu se u bambusovim košarama dok im vrhovi ne ispucaju, a nakon toga se suše u hladovini. Ova dva procesa, trešnja i sušenja, ponavljaju se sve dok nagnječeni listovi usred fermentacije ne pocrvene, a centralni dio lista ostane zelen. Kada je postignuta željena razina fermentacije, proces se zaustavlja žarenjem listova na visokoj temperaturi. Ova vrsta čaja povoljno utječe na metabolizam, pa je poznata pod nazivom aromatični ubojica masnoće.

Crni, Zeleni i Oolong čaj nastaju preradom listića grmolike biljke čajevca Camellia sinensis. Sve tri vrste sadrže kofein. Ako bi radili usporedbu s kavom, oni sadrže 30% manje kofeina koji u organizmu postupno djeluje, ali se duže zadržava. Dok kofein iz kave svoj vrhunac postiže za 5 do 10 minuta i nestaje za 30 minuta, kod čaja vrhunac se postiže za 40 minuta i nestaje nakon 70 minuta. Treba naglasiti da će se pozitivni učinci kofeinskih čajeva postići samo umjerenim konzumiranjem, dakle do 3 šalice dnevno.

Kod nas su još uvijek najpoznatiji biljni i voćni čajevi. Biljni čajevi se proizvode od cvjetova, listova, sjemena i kore biljaka, dok se voćni čajevi proizvode od cvjetova, kore i sjemenja raznog voća. Budući da biljni i voćni čajevi ne sadrže listiće biljke Camellia sinensis
u svom sastavu nemaju kofein, pa su prikladni i za djecu i za odrasle u bilo koje doba dana.

Kako se priprema čaj?
Priprema se kao vodena iscrpina prema uputi obično tako da jednu čajnu žlicu prelijemo s 200 ml vruće vode, znači važno je da voda ne uzavrije već samo da dođe do točke
da se prokuhana voda ohladi na 80 o C, ostavimo stajati neko vrijeme – kofeinske 3 – 5 minuta ( znači crni, zeleni i oolong  čajevi), a biljne i voćne oko 10 minuta. Nakon toga se još toplo procijedi i posluži svjež kao hladni ili topli napitak. Ovaj postupak se primjenjuje kod biljnog materijala nježnije strukture (listovi i cvjetovi). Kad se pripremaju čajevi koji sadrže pretežno biljne droge čvrste strukture (korijen, kora, stabljika) tada se 1 žličica čaja prelije s 200 ml hladne vode, te kuha 15 – 30 minuta, a zatim još toplo procijedi.

Danas čajevi dolaze u promet u 3 oblika: u rinfuzi, u filter vrećicama ili kao instant čajevi. Naravno da su čajevi u rinfuzi uvijek bolji izbor, iako oko njihove pripreme ima malo više posla nego čajevi u filter vrećici. Zbog čega je tako? Filter vrećice se mogu puniti samo relativno jako usitnjenom drogom ( grubi  prašak) te se duljim čuvanjem smanjuje sadržaj djelatnih tvari. Tako je npr. sadržaj eteričnih ulja u filter čajevima već nakon 5 mjeseci ispod dopuštenog (inače to se tolerira tek nakon 12 mjeseci). Od filter čajeva svakako su prikladniji instant čajevi. To su visokoporozne čestice dobivne raspršivanjem ekstrakata ljekovitog bilja. Mogu sadržavati i kemijski adekvatno djelatne supstancije i pomoćne tvari. Napitak se priprema  tako da se 1-2 žličice instant čaja prelije vrućom vodom i promiješa.

U Galenskom laboratoriju Ljekarne Osijek izrađuju se razne čajne mješavine i više vrsta čajeva – monodroga.

Čajne mješavine se izrađuju od visokokvalitetnih biljnih droga prema provjerenim i tradicionalnim recepturama. Sadrže određene postotke biljnih droga u kombinaciji koja ima određeno i ciljano djelovanje.